Tekst: Zlatko Petriševac

Kroz duži vremenski period nekoliko događaja i kontakata potaknulo me da svoja razmišljanja stavim i drugima na uvid.

Prvo je jedan naš kupac, vlasnik prekrasnog vrta, kada je od nas odnosio biljke, iste obavezno vadio iz lončića i potpuno očistio (otresao) od supstrata. Ispočetka nisam reagirao, jer 'sto ljudi - sto ćudi', a i kupac uvijek ima pravo. Ali kako smo s vremenom postali prijatelji, to je bila i jedna od tema za diskusiju. Njegovo dugogodišnje iskustvo kaže da su se biljke golog korijena bez supstrata posađene u vrt, u prirodno tlo, pokazale najvitalnijim i najdugovječnijim.

Zatim sam u poznatom hortikulturnom europskom časopisu u jednom osvrtu naišao na slično stajalište. I onda je još došlo do telefonskog razgovora s jednom gospođom, potencijalnim kupcem, koja se bojala slanja biljaka poštom, jer je neka njena poznanica s tim imala vrlo loše iskustvo.

Kada se i sam osvrnem na dvadesetgodišnji period nabavljanja i uzgajanja biljaka, bilo je raznih iskustava. U tom vremenu kupovali smo biljke i osobno kao i dobivali poštom, bilo sa supstratom ili golog korijena.

Kao što već navodim u napisu o zlatnoj bubi, današnja proizvodnja biljaka temelji se na uzgoju u posebnim, za tu svrhu proizvedenim, supstratima. Ovdje mogu dodati da osim supstrata baziranih na organskom materijalu (bijeli i crni treset, kompost, prerađeni biljni i drvni otpad ...) postoje i sadni supstrati anorganskog porijekla, na primjer, kamena vuna. Ili se u supstrat dodaje anorganski materijal kao što su perlit (ekspandirani mineralni materijal), glinopor (ekspandirana i pečena glina) i drugi. U svakom slučaju zajedničko svim supstratima u biljnoj proizvodnji je da se potpuno razlikuju od bilo kojeg vrtnog, parkovnog ili tla naših okućnica. Zbog toga i dolazi do raznih problema.

Ako u tlo posadimo biljku s pripadajućim supstratom, on se nikad ne može potpuno uklopiti u tlo. Njegova sva svojstva, koja su toliko pozitivna pri uzgoju u lončićima, ne znamo kakvim će se pokazati u tlu. Očito je da su supstrat i okolno tlo različiti po svim svojim karakteristikama: strukturi, poroznosti, upijanju i isparavanju vode, postotku dijela organskog materijala (komposta) i minerala, hranjivosti, PH-vrijednosti i dr. U slučaju većeg sadržaja komposta u supstratu može se isprovocirati problem sa zlatnom bubom. Isti učinak zračnih jastuka u takvom supstratu može nastati čak i djelovanjem jedne iznimno korisne životinje - kišne gliste. Ona probavljeni kompost izbacuje na površinu zemlje. Događa se i da se korijen ne proširi u okolno tlo, već ostane samo u supstratu.

Izjednačavanje vlažnosti supstrata i okolnog tla poseban je problem zbog različite sposobnsti upojnosti i isparavanja vode. Tako se kod polijevanja ili navodnjavanja gubi osjećaj kontrole vlažnosti.

Prednost proizvodnje sadnica u lončićima ili kontejnerima je očita. Vrijeme nabavke i sadnje biljaka moguća je u toku cijele godine, osim u periodu kada je smrznuto tlo. Sama sadnja sa korijenovom balom i supstratom manji je šok za biljke, nego ako se sadi bez supstrata, golog korijena. Nije nevažno i to da se istresanjem supstrata gubi mnogo vremena, što dosta usporava sadnju. Iz prethodno navedenog proizlazi da će se kod većih površina neminovno i dalje saditi biljke sa supstratom.

Ako se odlučimo na sadnju biljaka s golim korijenom, susrećemo se sa drugim problemima:

• vrijeme sadnje skraćuje se na samo najpovoljnije proljetne i jesenske dane;
• dok se biljke dobro ne ukorijene, potrebno ih je često i intenzivno zalijevati i njegovati;
• poželjno je da biljke budu što mlađe (odnosno što manje), jer takve lakše podnose presađivanje.

Moj zaključak je slijedeći:

Kod sadnje biljaka bez supstrata gubitci su najveći neposredno poslije sadnje. Kada se sadnice jednom ukorijene, gubitci su zanemarivi. U slučaju zasađivanja više istih biljaka u grupi, ili pokrivanju cijelih površina, dobije se kompaktna površina jednako razvijenih biljaka.

Nasuprot tome, kod sadnje biljaka sa supstratom gubitci nakon sadnje i uz manju njegu neznatni su, ali mogu biti mnogo veći u dužem periodu i više mjeseci poslije. K tome, pri formiranju površina može doći do nekompaktnosti zbog nejednako ukorijenjenih i razvijenih biljaka.

Kod gubitaka i u jednom i u drugom slučaju jedino nam preostaje da uginule biljke podsadimo živima.

Dakle, iznešene su prednosti i nedostatci oba načina sadnje, pa tko što voli nek izvoli. I na kraju svega odgovor poznanici moje sugovornice: uzrok lošeg iskustva s biljkama nije bilo slanje poštom, nego najvjerojatnije neuklapanje u okolno tlo biljaka posađenih sa suptratom.

- nazad -