Tekst i slike: Angelina i Zlatko Petriševac

Svi smo u vrtovima na mnogim cvjetovima, a posebno na ružama i perunikama, vidjeli oveću zelenozlatnu bubu. Živi u cijeloj Europi, stručni joj je naziv Cetonia aurata, a kod nas poznata je kao zlatna buba. U svjetskoj literaturi nisam naišao da se navodi kao štetnik, iako se hrani peludom i cvjetnim laticama. Samo to ni u kom slučaju ne ugrožava opstanak same biljke. Namjena latica ionako je privlačenje kukaca i leptira, a pelud biljke proizvode u enormnim količinama. Dakle, ima ga dovoljno i za oprašivanje tučaka, a i za hranu kukcima. Funkcionalno, zlatna buba biljkama je čak i od koristi, jer obilaskom cvjetova služi im kao oprašivač.

Zlatna buba (Cetonia aurata) na cvijetu crvene pupavice (Echinacea purpurea)

Ličinka zlatne bube po veličini i obliku vrlo je slična grčici (ličinki hrušta ili majske bube). Grčica je gotovo potpuno bijela i gola, dok je ličinka zlatne bube sivkasta i dlakava. Ako se nađe na površini, grčica se kreće normalno nogama, dok se ličinka zlatne bube kreće vrlo neobično, leđno, pomoću dlaka. Grčica je izraziti štetnik jer jede sve žive dijelove biljaka ispod površine. Možemo je često vidjeti pri obradi, pojedinačno, bilo gdje u tlu. Ličinke zlatne bube lako se nađu u većem broju u hrpama komposta, hrane se neživim biljnim ostatcima, to jest biljnim otpadom. Dakle, također nisu biljne štetočine. Nasuprot, slično kišnim glistama, prerađuju sav, pa tako i bolestima i plijesnima ili na neki drugi način napadnut i oštećen, biljni materijal. Prema tome, biljni svijet i zlatna buba izvrsno surađuju i međusobno se nadopunjuju.

Ličinka zlatne bube

A sad se u ovoj skladnoj priči pojavljuje čovjek. Zlatna buba oštećuje cvjetove i time nam kvari estetski užitak na biljkama koje mi uzgajamo upravo zbog toga. Današnja tehnologija uzgoja biljaka udaljila se vrlo daleko od prirodnog rasta. U tomu što je za ovu priču važno, biljke se ne proizvode u prirodnom tlu (zemlji), jer ona ima velikih nedostataka: prevelika težina (važno pri manipulaciji i u transportu), nedovoljna (neodgovarajuća) hranjivost, neodgovarajuća kiselost odnosno lužnatost, nekontrolirana prisutnost ili odsutnost mikroorganizama i mikrolemenata...

Zbog toga se proizvodi, ne zemlja, nego supstrati za sadnju, pri tomu se postižu željena svojstva. Te tvornice supstrata vrlo često "preko noći" prilagode biljni i drugi organski materijal (otpad) za korištenje u proizvodnji biljaka. Očiti primjer je takozvana "toresa": supstrat za sadnju proizveden određenim tehnološkim postupkom iz svježe drvene piljevine u nekoliko sati. I ostali supstrati sadrže visok postotak komposta, odnosno neživih biljnih ostataka. Sama proizvodnja takvih supstratra u svakom smislu je pozitivna i opravdana, jer preradi u koristan proizvod velike količine biljnog, drvnog i ostalog organskog otpada, te na taj način smanjuje opterećenje prirode otpadom.
Gotovo sve sadnice u lončićima i kontejnerima, koje se nađu na tržištu, posađene su u takav supstrat. Neovisno o tome sadi li se biljku u vrt ili neku posudu, preporučuje se posaditi sa korijenovom balom, koja uključuje i supstrat. Na taj način biljka lakše podnosi presađivanje.

Taj supstrat upravo je ono što treba za razvoj ličinke zlatne bube. Već je rečeno da ličinke zlatne bube ni na koji način ne oštećuju živu biljku, pa prema tome ne bi trebalo biti nikakvih problema. Nažalost, ima. Naime, zlatna buba ostavi uvijek više jajašaca na jednom mjestu. Tako se na malom prostoru razvije više ličinaka. One vrlo brzo pojedu dio supstrata koji je biljnog porijekla te postane "pjenušav", odnosno našušuren. Na taj način puno biljnog korijena nađe se u zračnim jastucima, jer tlo odnosno sadni supstrat ne prijanja uz korijen. Takav korijen najčešće napadaju razne plijesni i bakterije. Korijen dijelom odumire i postaje hranom ličinkama. Dakle, našim utjecajem na strukturu supstrata stvorili smo odgovarajući milje ličinkama zlatne bube, koje, bez svoje krivnje, indirektno izazivaju propadanje korijenova sustava, pa vrlo često i cijele biljke.

- nazad na bilješke -