Objavljeno u časopisu 'Moj lijepi vrt', srpanj 2004
Tekst i slike: Angelina i Zlatko Petriševac

Ove skromne i otporne biljke idealne su za sve ljubitelje cvijeća koji imaju male vrtove i nedovoljno vremena za uzgoj i njegu biljaka

Zidić prekriven čuvarkućama

Povezanost između ljudi i čuvarkuća potječe još od davnih vremena. Spominje se njihova upotreba kao magijske i ljekovite biljke. Najčešće su je uzgajali po krovovima radi učvrščivanja slame, ali i zbog uvjerenja da štite kuću od groma. Po tome je ova biljka i dobila svoje narodno ime - čuvarkuća. Znanstveni naziv Sempervivum u prijevodu znači "uvijek živući", što se u prenesenom smislu odnosi na svojstvo biljke da preživi veoma nepovoljne uvjete, ekstremne suše, mrazove, siromašno kamenito tlo. Čuvarkuće su sukulentne biljke koje u svojim zadebljalim listovima čuvaju rezerve vode i tako preživljavaju sušna razdoblja. One su monokarpne, što znači da nakon cvatnje rozeta uvene. No prije toga stvori više malih rozeta i tako se nastavlja ciklus. Stoga se ne moramo bojati da će nam nestati ovi prvorazredni umjetnici preživljavanja.

Grupa u pukotini stijene

Područje rasprostranjenja divljih vrsta planinski su krajevi šireg područja Mediterana: Pirineji, Balkan, Mala Azija i Kavkaz. Postoji oko 40 vrsta, dok se broj kultivara i hibrida penje na zapanjujućih 3000 i stalno se stvaraju novi. Brojne forme čuvarkuća pokazuju nevjerojatnu igru boja i oblika. Boja rozeta varira od blijedo do tamnozelene, zatim sivosmeđe, crvene, pa do skoro crne. Česte su i višebojne forme. Ove biljke mijenjaju boje ovisno o godišnjem dobu a najintenzivnije su u proljeće. Promjer rozete može biti od 1 do 25 cm. Listovi su kod nekih vrsta potpuno goli, dok su kod drugih manje ili jače dlakavi. Neke vrste izgledaju kao da su prekriveni srebrnom paučinom. Cvjetovi su najčešće crvenih nijansi, no ima i žutih. Teško je zamisliti skromniju biljku od čuvarkuće. Doduše, ima i zahtjevnijih hibrida koji su jako osjetljivi na vlagu i sporo se razmnožavaju. No, ako im pružimo odgovarajuće uvjete, s većinom nećemo imati nikakvih problema.

Naglašena suprotnost crvenih i zelenih čuvarkuća

Sade se na sunčanom mjestu. Zemlja, odnosno supstrat trebaju biti jako propusni, za što jednostavno treba pomiješati zemlju sa pjeskom i sitnijim kamenčičima. Zalijevanje u normalnim okolnostima gotovo i nije potrebno. Prihranjivanje dolazi u obzir tek svake dvije do tri godine, i to vrlo oprezno, razrijeđenim tekućim gnojivom. Razmnožavaju se jednostavno trganjem malih rozeta kojih ponekad ima doista mnogo. Te male rozete često već imaju svoje korjenčiće. Moguće je i sijanje sjemena, no kako je ono jako sitno, a rast od sjemena do odrasle biljke dugo traje, uputnije je razmnožavati ih vegetativno. Sempervivumi su posebno prikladni za kamenjare, suhozide, razne posude i žardinjere, kao i krovne vrtove. Uz njih se sade biljke koje su slabijeg rasta i podnose razdoblje suše. To mogu biti neke vrste majčine dušice, žednjaka, niske zvončike i karanfilići.

Sklad biljaka i drveta	Crvena je najčešća boja cvijeta

Crvena boja je najjača u proljeće

Današnji vrtovi sve su manji, a ljubiteljima cvijeća često nedostaje vremena za njegu i održavanje vrta. Za njih su čuvarkuće idealne biljke. Nevjerojatna raznovrsnost boja i oblika udružena sa iznimno malim prohtjevima za njegom i održavanjem s pravom ih svrstava u ovu kategoriju. Pa čak i ako nemamo vrt nego samo balkon ili terasu, dovoljna je i kakva posuda da osjetimo bar dašak prirode. Osim što ne trebamo balkonske posude svake godine nanovo saditi, kada idemo na godišni odmor ne moramo nikoga moliti da nam zalijeva cvijeće. Po svemu sudeći čuvarkuće su moderne biljke, njihovo vrijeme tek dolazi.

Neke vrste su prekrivene dlačicama

- nazad na bilješke -