Objavljeno u časopisu 'Moj lijepi vrt', travanj 2004
Tekst i slike: Angelina i Zlatko Petriševac

Ove biljke lijepih cvjetova sjećam se iz vrta moje bake, a vjerujem da je isti slučaj i sa mnogim čitateljima 'Mog lijepog vrta'

Hosta (Hosta undulata 'Univittata') izbija iz zemlje, istodobno srdašca cvjetaju (u pozadini)

Pakujac (Aquilegia x cultorum 'Kristal')

Dicentra je rod iz porodice makova koji obuhvaća većinom trajnice. Oko 20 vrsta rasprostranjene su u Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji. Najpoznatija je Dicenta spectabilis, kod nas znana kao srdašca. U nekim našim krajevima zovu je i minđuše, jer je u vrijeme naših baka srdašce bilo vrlo čest oblik naušnica. Ovu prekrasnu romantičnu trajnicu još je 1847. godine u Europu donio engleski botaničar i istraživač Robert Fortune s jedne ekspedicije iz daleke Kine. Većina biljaka koju i danas vidimo u našim vrtovima, potječe od tada donesenih primjeraka.

Dicentra spectabilis

Od tog doba srdašca su postala jedno od najomiljenijega vrtnog cvijeća. Često su se mogla vidjeti u seoskim vrtovima. Jedno su vrijeme bila nepravedno zapostavljena kao 'staromodna', a danas ih sve češće susrećemo. U našim krajevima srdašca su se dobro aklimatizirala. To je elegantna, busenasta i dugovječna biljka kojoj najbolje odgovaraju polusjenovita mjesta. Visoka je oko 80 cm, a vremenom razvija veće busene.

Nakon duge zime njezini izbojci počinju već u ožujku provirivati iz zemlje. Kako je vrijeme toplije, stapke sve brže rastu. U travnju su na dugim svinutim stabljikama nanizani neobični ružičastocrveni cvjetovi. Iz njih izviru bijele unutarnje latice nalik na suze. Zbog rane cvatnje mrazevi mogu oštetiti cvijetne pupove. To samoj biljci ništa ne smeta, ali te godine ne možemo uživati u mnogobrojnim predivnim cvjetovima. Zbog toga, ako se očekuju mrazovi, poželjno je biljku zaštititi.

Dicentra spectabilis 'Alba'

Cvijet u obliku srdašca

Poznata je i lijepa sorta Dicentra spectabilis 'Alba' s potpuno bijelim cvjetovima. Ona je nešto slabijeg rasta, a stabljike i listovi su svijetlije zelene boje. Cvate i tijekom svibnja, a pojedinačno i u lipnju. Volite li cvijeće u vazi, srdašca su u tom smislu vrlo zahvalna jer odrezani cvjetovi traju relativno dugo.

Srdašca su ukras svakog proljetnog vrta. Idealno stanište je u polusjeni, no uz dovoljno vlage uspijeva i na suncu. Ako je položaj jako sunčan, nježni zagasitozeleni listovi ubrzo nakon cvatnje počnu žutjeti i biljka se povlači. Zato je prikladniji lagano sjenovit položaj. Kako ne bi ostalo golo mjesto, sadi se pojedinačno ili u malim skupinama između trajnica sa sličnim prohtjevima. Osobito se rado sadi uz hoste, a prikladni susjedi su i pakujac (Aquilegia), kavkaska potočnica, visoka zvončika, plučnjak, bergenije, astilbe, mali zimzelen, kao i razne vrste paprati.

Japanska trava (Hakonechloa macra 'Aureola')

Prekrasna japanska trava (Hakonechloa macra 'Aureola') voli polusjenu i svježe tlo kao i srdašca, a izvrsno pristaje i uz hoste. Ako srdašca iz nekog razloga ne možemo posaditi direkno u vrt, bit će dobra i neka veća posuda ili žardinijera. Biljka se neće smrznuti jer je otporna na hladnoću, no trebamo pripaziti na potrebu za vlagom.

Na istome mjestu dicentra može biti i više od desetljeća i ne treba je nepotrebno uznemiravati. Tlo mora biti hranjivo, duboko i propusno. Prihranjuje se na početku vegetacije kompostom ili manjom količinom dobro odstajalog stajnjaka. Korijenje joj je mesnato i jako krhko. Razmnožava se pažljivim dijeljenjem lomljivog korijenja, najbolje početkom ožujka prije tjeranja izbojaka, s tim da svaki odvojeni dio ima vidljivi izbojak. Ne smije se saditi preduboko, jer tada može izostati cvatnja. Tjekom godine, kada nema nadzemnog dijela, pri obradi tla treba paziti da se ne ošteti podzemni dio.

Gredica sa bijelim i crvenim srdašcima

Želimo li dugovječnu trajnicu lijepa cvata koja ne zahtijeva njegu, srdašca su vrlo dobar izbor.

- nazad na bilješke -