Objavljeno u časopisu 'Moj lijepi vrt', listopad 2003
Tekst i slike: Angelina i Zlatko Petriševac

Plemeniti božur (Paeonia lactiflora 'Monsiieur Julies Elie')

U prethodnom broju spomenuli smo sadnju božura tijekom rujna. No kako se sadnja proteže i u listopad, sada opširnije pišemo o tome. Optimalno vrijeme za sadnju božura je od sredine rujna do sredine listopada. Razlikujemo dva glavna tipa ovih dugovječnih biljaka prekrasnih cvjetova: zeljaste i drvolike, odnosno grmolike.

Zbog toga što tijekom pune vegetacije oba tipa nalikuju grmu, a i zastupljenost drvolikih božura u našim vrtovima uzima maha tek posljednjih godina, mnogim ljubiteljima cvijeća nije jasna razlika.No razlike su očite i brojne. Navodimo najkarakterističnije. Zeljasti božuri imaju gomoljasto zadebljano korijenje i jake nadzemne stabljike koje ujesen potpuno odumiru. U drvolikih božura nadzemne stabljike su odrvenjele. Kada ujesen odbace listove, ostaju uspravne drvenaste stabljike, nalik grmu ruže samo bez bodlji.

Paeonia suffruticosa

Sadnja zeljastih božura. Stanište im treba biti sunčano, a vole dobro obrađenu hranjivu vrtnu zemlju, ilovastu i ocjeditu. Ako je tlo nepropusno i prevlažno, često dolazi do gljivičnih oboljenja. Kod takvog tla prilikom sadnje obvezan je drenažni sloj od desetak cm krupnog šljunka. Ovisno o bujnosti vrste ili sorte, razmak između biljaka treba biti od 60 do 100 cm. Prilikom sadnje na dno rupe može se staviti dobro odstajao stajski gnoj ili neko kvalitetno mineralno gnojivo sa manjim postotkom dušika. Iznad toga dolazi sloj rahle zemlje u koji se sade gomolji božura. Pritom korijenje ne smije doći u doticaj sa gnojivom. Pri sadnji moramo paziti da ih ne posadimo preduboko. Okca, odnosno novi izboji, pokriju se samo s tri do pet cm zemlje. Preduboka sadnja je razlog što zeljasti božuri slabo ili nikako cvjetaju. Kod presađivanja velikih grupa treba ih svakako podijeliti. Tako podmlađene biljke bolje napreduju i rastu.

Uskolisni božur (Paeonia tenuifolia)

Paeonia suffruticosa uzgojena iz sjemena

Sadnja drvolikih božura. Za drvolike božure trebamo pažljivo odabrati stanište. Ako je previše sunčano i temperature su visoke, ionako relativno kratko vrijeme cvatnje postaje još kraće. Zato je povoljnije stanište koje je popodne osunčano (zapadni ili sjeverozapadni položaj). Ne treba ih saditi u neposrednoj blizini drugih grmova ili drveća da im njihovo korijenje ne bi bilo konkurencija. Ovi božuri trebaju puno mjesta. Ako ih sadimo više, razmak treba biti od metra do metra i pol. Naime, nakon desetak ili više godina neki grmovi, ovisno o sorti, u promjeru se mogu razgranati i do dva metra.

Drvoliki božur - kineska selekcija

Rupa za sadnju treba biti kao kad sadimo neki veći grm, najmanje 50 X 50 cm. Poželjna dubina je 50 cm plus dodatnih 10 cm ako je potrebna drenaža. Da bi se ocijedio višak vode, drenažni sloj se preporučuje kod težega, nepropusnijeg tla. Lagano pjeskovito, teško ilovasto ili močvarno tlo nije pogodno za sadnju. Ako želimo da ove izvanredne biljke napreduju i budu otporne na bolesti, tlo mora biti duboko, no dobro obrađeno i propusno.

Koliko duboko ćemo posaditi samu biljku, ovisi o više kriterija. Nabavimo li cijepljeni božur, on obično nema vlastiti korijen, nego živi od korijena zeljastog božura na koji je cijepljen. Takvu sadnicu obvezno sadimo dublje, i to tako da mjesto cijepljenja bude pokriveno s 10 do 15 cm zemlje. Cijepljeni božur poznat ćemo po jače zadebljalom gomoljastom donjem dijelu i drvenastoj tanjoj stabljici. Mjesto spoja često je premazano voćarskim voskom. Dublje se sadi da bi plemka razvila svoj korijen, jer biljka vremenom slabi, a može i uginuti.

Desetogodišnji grm drvolikog božura (P. suffruticosa)

Ako drvoliki božur ima svoje korijenje, a to su uglavnom dijeljeni grmovi ili oni uzgojeni iz sjemena, onda ga sadimo na dubinu na kojoj je bio i prije posađen. Ovi se božuri mogu presađivati i kao veći grmovi, a da ih se pri tom ne mora podijeliti. Pri presađivanju korijen se ne prikraćuje, nego se odrežu samo njegovi oštećeni dijelovi. Za drvolike božure preporučuje se samo sadnja u jesen. Ona proljetna je veoma problematična jer u rano proljeće potjeraju novi izboji. Dobro ukorijenjene sadnice u kontejnerima mogu se saditi i tijekom godine.

Grupa drvolikih božura u cvatu

Što se gnojenja tiče, prilikom sadnje na dno rupe stavi se kvalitetno startno gnojivo: najbolje je mineralno u granulama s produženim djelovanjem (Osmocote). Treba paziti da korijen ne dođe u direktan doticaj sa gnojivom. U prvoj godini nakon sadnje biljke ne treba prihranjivati nego ih pustiti da se dobro ukorijene. I inače, sa gnojivom ne treba pretjerivati, jer to može nanijeti više štete nego koristi (prebujan rast, manja otpornost na bolesti i skraćen životni vijek). Božuri su općenito nezahtjevne i dugovječne biljke. Ako im pružimo odgovarajuće uvjete, iz godine u godinu bit će sve ljepši i omogućiti nam da uživamo u njihovim cvijetovima, kao i naši potomci.

- nazad na bilješke -